Physicists tell that time does not exist, that it is a human construct, used, to organize experience, and catalog existence, so we can quantify it, confirm it, remember it. Einstein did not believe in time. He believed in timelessness; that all of time existed at once: past, present, future. He did not acknowledge the concept of "now".
All moments are equally real, and equally accessible, if we know how.
All moments are equally real, and equally accessible, if we know how.
Reč je o vremenskoj distanci između sadašnjosti i budućnosti i sadašnjosti i prošlosti. Sadašnjost se posmatra kao nešto što je davno bilo budućnost, a budućnost kao nešto što će jednom postati sadašnjost.
Na koji način su ljudi u prošlosti zamišljali sadašnji trenutak? Da li su se njihove vizije ostvarile?
Ako pogledamo modernizam kao dominantan pravac koji se razvijao u arhitekturi 20. veka dolazimo do zaključka da je radikalno drugačiji od svega na šta se čovečanstvo do tada naviklo. Prati razvoj industrije, mehanizaciju infrastrukture i razvoj saobraćaja. Brzina postaje osnovni pojam ljudskog delovanja. Brzina života, brzina razvoja, brzina napredovanja, brzina automobila. Modernističke zgrade postaju jednostavnije u pogledu forme, sa njih se gube ornamenti i dekoracija se svodi na minimum. Percipiraju se kao celina, a ne više kao skup pojedinačnih detalja. Percipiraju se isto kao bilo šta drugo što nam zapadne za oko krećući se automobilom u velikoj brzini.
Saobraćaj kao neizostavan deo svakodnevnog života u budućnosti će biti još relevantniji faktor za razvoj novih arhitektonskih struktura. Pod pretpostavkom da će vremenska distanca do 2100. biti plodonosna po pitanju novih tehnoloških dostignuća i inovativnih primena materjala dolazi se do zaključka da će i sam urbanizam, kao i arhitektonski objekti od kojih je njegovo tkivo sačinjeno izgledati potpuno drugačije. Sve će biti podređeno tom novom kretanju, toj novoj brzini.
Struktura objekta projektovana je po uzoru na aerodromsku pistu. Veoma dugačak izdignuti snop, nadvija se nad terenom poput oblaka. Svaki od elemenata snopa predstavlja određenu funkcionalnu jedinicu diferenciranu prema sopstvenim programskim zahtevima. Jedan snop u sebi sadrži sve neophodne sadržaje za komforan život.
Stambene jedinice zamišljene su kao duple opne od specilajne mreže koja lako može menjati oblik i prilagođavati svoje karakteristike potrebama korisnika. Promena prostorne forme postiže se pomeranjem konstruktivnih obruča koji ovu mrežu nose.
