Raslojavanjem prostornih i programskih elemenata po nivoima, postiže se stvaranje i distribucija scena u mikroambijente. Hrana kao okidač memorije postaje glavni element novoizgradjene strukture, jer upravo ona svojim sortiranjem i raslojavanjem kroz nivoe definiše prostore. Mirisi i arome, mešavine mirisa i ukusa, definišu mikroprostore koji mogu biti zatvoreni , oprkuženi, poluotvoreni u zavisnosti od konteksta. Mirisi se propuštaju u kontekst, mešaju sa spoljnim uticajima, ili su potpuno zaštićeni. Cilj je odvajanja jakih i dominantnih mirisa od ulice, gde je veća koncentracija ljudi i prolaznika, tj. stepenasto impmelentirati sadržaje prema dominantim mirsnim zonama.